Kontrola karata

Iz nekog razloga stanovnici najboljeg grada na svetu uglavnom imaju nesto protiv kupovine karata/povlastica za koriscenje javnog prevoza. Najcesca prituzba koju sam do sada cuo je da ne zele da placaju privatnoj firmi. Ne znam zasto se ovaj princip ne primenjuje kada se ide kod frizera, automehanicara, mesara... Meni su bar sve uspomene na kontrolere karata pozitivne od kada postoji novi, elektronski sistem naplate karata.
Sistem nije bio u funkciji ni 10 dana a neko ga je hakovao. Usao sam u cuvenu sedmicu i primetio da su na svim validatorima karata postavljeni takozvani trollface-ovi.
U to vreme sam pokusavao da smuvam Nju. Vec nekoliko puta smo se sastajali i uvek je na moje pitanje "A kada ces da me poljubis?" davala razlicit odgovor - "Nikad", "Dosadan si", "Kad na vrbi rodi grozdje", "Prekini", "Nikad, a mozda ni tad!"... Tog dana sam joj obecao da je necu ostaviti na miru dok me ne poljubi. To je bio dan kada sam dobio napismeno da sam probisvet koji se svercuje. Do toga je doslo jer je Ona usla u vozilo javnog prevoza a ja sa njom. Nisam prestajao da navaljujem. Nije ni za ocekivati manje od mene. Odjednom se stvorila kontrola ispred mene. "Ja nemam kartu ali mi ovaj prevoz i ne odgovara jer me, zapravo, vozi u suprotnom smeru od kuce. Usao sam ovde samo da bi me ona poljubila", nije bio ubedljiv kao "English please?" ni kao "Evo, imam overenu djacku knjizicu". Dobio sam napismeno da sam se svercovao u javnom prevozu. Dugo sam koristio tu potvrdu da podglavljujem sto koji se, u to vreme, malo klackao. 

Comments

Popular posts from this blog

Barzu iz jkra

Truth or dare

Pit stop